Susreli su se u napuštenoj kapeli Svetog Tinjanina. Ona je stajala pred oltarom, kose raspuštene, haljine razderane na ramenu. Borba je već počela – njezini ljudi su se klali s kraljevskim vojnicima vani, u tami.
A strast, kao što je rekla, nikad ne umire.
Svake noći, Sera bi izašla na liticu iznad Gvozdenog klanca. I svake noći bi šapnula isto: Krile- sila i strast - 4 epizod
“Nebo gori,” rekao je Maren, podižući koplje. “I ti ćeš izgorjeti s njim.” Onda se dogodilo ono što se moralo dogoditi.
Iz njega je izašao zvuk kakav svijet nije čuo od stvaranja. Zvuk koji je razbijao zakone, koji je lomio vrijeme na komadiće. Koplje je eksplodiralo u prašinu prije nego što je dotaklo Seru. Maren je pao na koljena, krvareći iz ušiju. A Krile… Krile je nestao. Susreli su se u napuštenoj kapeli Svetog Tinjanina
Tri dana prošla su otkako ju je posljednji put vidio. Tri dana otkako mu je šapnula: “Sila je tvoja kost, Krile. Ali strast je tvoja krv. Bez krvi, kost puca.”
Ne umro. . Rastvorio se u vlastitom kriku. A strast, kao što je rekla, nikad ne umire
Maren je zaurlao i bacio koplje – ne u Krilea, nego u Seru.
“Odluči se, izdajice,” rekao je glas iza njega. General Maren, njegov bivši zapovjednik, stajao je s deset odabranih vitezova. Oklopi su im blistali na suncu poput optužbi. “Kralj ti nudi oprost. Vrati se u red. Ubi Seru. Dokaži da je disciplina jača od pohlepe.”
Ali tada je stigao general Maren.
Jer znala je: on nije umro. Postao je vjetar. Postao je zemlja. Postao je svaki krik ljubavi i bijesa od sada pa zauvijek.